Psalms 132

1Opomeni se, Gospode, Davida i sve smjernosti njegove, 2Kako se kunijaše Gospodu, i zavjetovaše Bogu Jakovljevu:

3“Neću ući u šator doma svojega, niti ću leći na postelju odra svojega; 4Neću dati sna očima svojima, ni vjeđama svojima drijema; 5Dok ne nađem mjesta Gospodu, stana Bogu Jakovljevu.”

6Evo, čusmo da je u Jefremovoj zemlji, nađosmo ga na poljima Kirijat-Jarimskim. 7Uđimo u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh. 8Stani, Gospode, na počivalištu svojem, ti i kovčeg sile tvoje.

9Sveštenici tvoji nek se obuku u pravdu, i sveci tvoji nek se raduju. 10Radi Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega.

11Zakle se Gospod Davidu u istini, od koje neće otstupiti; od poroda tvojega posadiću na prijestolu tvojemu. 12Ako sinovi tvoji uščuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima ću ih naučiti, onda će i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom.

13Jer je izabrao Gospod Sion, i omilje mu živjeti na njemu. 14Ovo je počivalište moje uvijek, ovdje ću se naseliti; jer mi je omiljelo.

15Hranu ću njegovu blagosloviti, nište njegove nasitiću hljeba. 16Sveštenike ću njegove obući u spasenje, i sveti će se njegovi radovati.

17Tu ću učiniti da uzraste rog Davidu, postaviću vidjelo pomazaniku svojemu. Neprijatelje ću njegove obući u sramotu; a na njemu će cvjetati vijenac njegov.

18

Copyright information for SerDKE